Ratovi, nasilje, progon stanovništva doveli do nezabilježenog porasta broja raseljenih lica

Prema izvještaju koji je 19. juna objavila Agencija UN za izbjeglice – UNHCR, razmjeri prisilnog raseljavanja stanovništva izazvanog ratovima, nasiljem i progonima dostigle su najviši ikad zabilježeni nivo.

Novi izvještaj UNHCR Globalni trendovi, glavno najveće godišnje istraživanje o raseljavanju stanovništva u svijetu koje provodi organizacija, navodi da je 65,6 miliona ljudi u svijetu bilo prisilno raseljeno krajem 2016. godine - oko 300.000 osoba više nego prethodne godine. Ova brojka predstavlja ogroman broj ljudi širom svijeta kojima je potrebna zaštita.

Brojku od 65,6 miliona čine tri važne komponente. Prva je broj izbjeglica – 22,5 miliona – najveći ikada zabilježen. Od toga, 17,2 miliona su u nadležnosti UNHCR-a, dok ostatak čine izbjeglice iz Palestine koje registrira naša sestrinska organizacija UNRWA. I dalje najveći broj izbjeglica (5,5 miliona) dolazi iz Sirije.
Međutim, tokom 2016. godine, najveći novi faktor prisilnog raseljavanja bio je Južni Sudan u kome je katastrofalni slom mirovnih napora u julu/srpnju doprinijeo raseljavanju 739.900 osoba do kraja 2016. godine (a sa današnjim danom ukupno 1,87 miliona).

Druga je raseljavanje ljudi unutar njihovih domovina. Broj interno raseljenih lica krajem 2016. godine bio je 40,3 miliona u usporedbi sa 40,8 miliona prethodne godine. Sirija, Irak i još uvijek velika raseljenost u Kolumbiji bile su najveće krize internog raseljavanja. Ipak, problem internog raseljavanja je globalni i pogađa blizu dvije trećine ukupnog broja prisilno raseljenih lica u svijetu.

Treća komponenta odnosi se na tražitelje azila - ljude koji su pobjegli iz svojih domovina i traže međunarodnu zaštitu u svojstvu izbjeglica. Na kraju 2016. godine, 2,8 miliona osoba tražile su azil u cijelom svijetu.

Zbir svega navedenog je ogromna ljudska cijena ratova i progona u svijetu: 65,6 miliona znači da je u prosjeku svaka 113. osoba u današnjem svijetu raseljena – broj stanovnika veći nego u Ujedinjenom kraljevstvu, zemlji koja zauzima 21. mjesto na listi zemalja sa najvećim brojem stanovnika.

“Prema svim mjerilima, ovo je neprihvatljiv broj koji govori glasnije neko ikada u prilog potrebi za solidarnošću i zajedničkim ciljem da se spriječe i rješe krize, te da zajedno obezbjedimo da izbjeglice, interno raseljeni i tražitelji azila u svijetu budu adekvatno zaštićeni i zbrinuti dok se ne nađu rješenja,” izjavio je Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Filippo Grandi. “Moramo više učiniti za ove ljude. Za svijet opterećen sukobima, potrebni su odlučnost i hrabrost, a ne strah”.

Jedan od glavnih nalaza Izvještaja je da je broj novoraseljenih lica i dalje veoma visok. Od 65,6 miliona prisilno raseljenih osoba na svijetu, 10,3 miliona osoba su se raselile tokom 2016, blizu dvije trećine (6,9 miliona) su ljudi koji su raseljeni unutar vlastitih zemalja. To znači da jedna osoba biva raseljena svake tri sekunde – što je manje vremena nego što vam je potrebno da pročitate ovu rečenicu.

U isto vrijeme, povratak izbjeglica i interno raseljenih lica svojim domovima, u kombinaciji sa drugim rješenjima poput preseljenja u treće zemlje značio je da je nekima 2016. godina donijela šansu da se njihov položaj poboljša. Ukupno 37 zemalja primilo je 189.300 izbjeglica kroz program preseljenja. Blizu pola miliona drugih izbjeglica uspjelo je da se vrati u svoje zemlje porijekla, a oko 6,5 miliona interno raseljenih u oblasti iz kojih su potekli – mada su se mnogi vratili u uslove koji se ne mogu smatrati idealnim i u kojima se suočavaju sa neizvjesnošću.

Širom svijeta, većina izbjeglica – 84 posto – nalazila se u zemljama sa niskim ili srednjim prihodima na kraju 2016, a jedna od tri (4,9 miliona ljudi) je utočište našla u najnerazvijenijim zemljama svijeta. Ova ogromna neravnoteža odraz je, između ostalog, i odsustva konsenzusa na svjetskoj sceni oko pitanja prijema izbjeglica i blizine brojnih siromašnih zemalja podrucjima u kojima vladaju sukobi. Ona također govori o potrebi da zemlje i zajednice koje pomažu izbjeglicama i drugim raseljenim licima dobiju značajna sredstva i pomoć – jer ako toga nema može doći do nestabilnosti, posljedica po humanitarne napore da se spase životi ili sekundarnog raseljavanja.

Prema broju stanovnika, najveći broj raseljenih osoba u svijetu i dalje dolazi iz Sirije  - 12 miliona - (blizu dvije trećine stanovništva te zemlje), bilo da su interno raseljeni ili izbjegli u inozemstvo kao izbjeglice ili tražitelji azila. Ne računajući dugotrajnu izbjegličku krizu u Palestini, Kolumbijci (7,7, milona) i Afganistanci (4,7 miliona) ostaju druga odnosno treća najbrojnija izbjeglička populacija a slijede Iračani (4,2 miliona) i stanovnici Južnog Sudana (raseljenička kriza koja najbrže raste u svijetu sa 3,3 miliona osoba izbjeglih iz svojih domova do kraja godine).

Djeca, koja čine polovinu broja izbjeglica u svijetu, nastavljaju da nose nesrazmjerno težak teret patnje, prije svega zbog povišenog stupnja ugroženosti. Tragična je činjenica da su 75.000 zahtjeva za azil podnijela djeca koja putuju sama ili su odvojena od svojih roditelja. U Izvještaju se navodi da je čak i ova brojka u stvarnosti veća.

UNHCR procjenjuje da najmanje 10 miliona ljudi nije imalo državljanstvo ili je bilo izloženo riziku od apatridije krajem 2016. godine. Međutim, podaci koje su prikupile vlade i dostavile UNHCR-u ograničeni su na 3,2 miliona osoba bez državljanstva u 75 zemalja.

Globalni trendovi predstavljaju statističku procjenu prisilnog raseljavanja, i kao takvi ne odražavaju nekoliko ključnih događaja u domeni izbjeglištva tokom 2016. godine. Među njima su povećana politizacija problematike azila u mnogim zemljama i sve veći broj ograničenja pristupa zaštiti u nekim regijama, ali i pozitivne događaje poput povjesnog samita o Izbjeglicama i migrantima u septembru/rujnu 2016, Deklaracije iz Njujorka koja predstavlja prekretnicu, novi pristup upravljanju situacijama raseljavanja koji uključuje čitavo društvo a koji je uveden u Sveobuhvatnom okviru za odgovor na izbjegličke krize, te enormnu velikodušnost zemalja prijema i vlada donatora prema izbjeglicama i drugim raseljenim populacijama.

UNHCR izdaje svoj izvještaj Globalni trendovi na temelju vlastitih podataka, podataka koje dobiva od svog partnera - Centra za monitoring interne raseljenosti (IDMC) i podataka koje dostavljaju vlade.