Broj prisilno raseljenih prešao 68 miliona prošle godine – neophodan novi globalni dogovor za izbjeglice

Ženeva, 19. juni 2018.

Po peti put za redom, ratovi, drugi oblici nasilja i progona doveli su do novog rekordnog porasta broja prisilno raseljenih osoba u svijetu 2017. godine. Nova masovna raseljavanja stanovništva posljedica su krize u Demokratskoj Republici Kongo, rata u Južnom Sudanu i izbjeglištva stotine hiljada Rohindža iz Mijanmara u Bangladeš. Zemlje u razvoju su u najvećoj mjeri, pogođene ovom situacijom.

U svom godišnjem izvještaju Globalni trendovi, koji je danas objavljen, UNHCR, Agencija UN-a za izbjeglice navodi da je krajem 2017. godine u svijetu ukupno raseljeno 68.5 miliona ljudi. Među njima je 16.2 miliona onih koji su prošle godine raseljeni prvi put. To ukazuje na ogroman broj ljudi u pokretu i znači da se svakoga dana raseljava novih 44.500 osoba ili jedna osoba svake dvije sekunde.

Izbjeglice koje su svoje zemlje napustile uslijed sukoba i progona čine 25.4 miliona od 68,5 miliona raseljenih ljudi u svijetu. To je 2.9 miliona ljudi više nego 2016., a predstavlja i najveće povećanje koje je UNHCR zabilježio tokom samo jedne godine. U međuvremenu je broj tražitelja azila, koji još uvijek čekaju na odluku o svojim zahtjevima za izbjeglički status porastao za oko 300.000 i na dan 31. 12.2017. godine bilo ih je 3,1 milion. Broj ljudi raseljenih unutar vlastitih država je sa 40,3 miliona 2016. godine smanjen na 40 miliona u 2017. godini.

Ilustracije radi, 2017. godine na svijetu je bilo više izbjeglica nego stanovnika Australije. Globalno posmatrano, jedna od 110 osoba u svijetu je raseljeno lice.

“Nalazimo se na prekretnici, na kojoj uspjeh u upravljanju prisilnim raseljavanjem u svijetu zahtjeva nov i sveobuhvatniji pristup da zemlje i zajednice ne bi bile prepuštene same sebi,” rekao je Filippo Grandi, visoki komesar UN-a za izbjeglice. “Ali, ima razloga za izvjesnu nadu. Četrnaest zemalja već provodi novi dogovor za reagiranje u izbjegličkim krizama, a za nekoliko mjeseci će Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojiti novi Globalni dogovor o pravima izbjeglica. Danas, u predvečerje Svjetskog dana izbjeglica, molim zemlje članice da ga podrže. Niko ne bira da postane izbjeglica; ali mi ostali imamo mogućnost da biramo kako da pomognemo.”

UNHCR-ov izvještaj Globalni trendovi objavljuje se širom svijeta svake godine pred Svjetski dan izbjeglica (20.6.) i prati prisilno raseljavanje na temelju podataka koje prikupljaju UNHCR, vlade i drugi partneri. Izvještaj ne analizira globalno stanje azila, o čemu UNHCR izvještava posebno. U tom domenu smo prošle godine nastavili da budemo svjedocima incidenata poput prisilnih vraćanja, politizacije i žrtvovanja izbjeglica, izbjeglica koje su zatvarane ili im je uskraćivana mogućnost da rade. Nekoliko zemalja se čak protivilo i upotrebi riječi “izbjeglica”.

Međutim, izvještaj Globalni trendovi pruža uvid u neke aspekte problema, ponekad i skreće pažnju na razlike između percepcija i stvarnosti prisilnog raseljavanja.

Jedna od takvih percepcija je da raseljeni u svijetu pretežno žive u zemljama tzv. Globalnog Sjevera. Podaci pokazuju upravo suprotno –ukupno 85% izbjeglica nalazi se u zemljama u razvoju, od kojih su mnoge strahovito siromašne i dobijaju malu pomoć za brigu o ovim populacijama. Četiri od pet izbjeglica ostaju u zemljama koje graniče s njihovim domovinama.

2017. godine, 6 od 10 raseljenih lica širom svijeta bili su raseljeni unutar svojih zemalja (uključujući još uvijek oko 98.000 u Bosni i Hercegovini).

Nešto više od jedne petine od 25,4 miliona izbjeglica čine Palestinci o kojima brine UNRWA. Od ostalih a za koje brine UNHCR, dvije trećine potiču iz samo pet zemalja: Sirije, Afganistana, Južnog Sudana, Mijanmara i Somalije. Kraj sukoba u bilo kojoj od ovih pet država mogao bi bitno utjecati na sliku globalnog raseljavanja.

Druga dva nalaza Globalnih trendova jesu da većina izbjeglica živi u gradovima (58%), a ne u kampovima ili u ruralnim sredinama; te da su raseljena lica u svijetu mladi  ljudi – 53% su djeca, uključujući veliki broj djece bez pratnje roditelja.

Kao i u slučaju broja zemalja iz kojih dolazi veliki broj raseljenih, broj zemalja koje ih primaju je relativno mali: Turska je i dalje prva po broju ljudi koje je primila – 3,5 miliona izbjeglica, uglavnom Sirijaca. Libanon je primio najveći broj izbjeglica u usporedbi s brojem stanovnika.

Nažalost,i dalje nema dovoljno rješenja za sve ove probleme. Ratovi i sukobi ostaju najveći uzroci raseljavanja, a vidljivi napredak ka uspostavljanju mira je mali. Oko pet miliona ljudi je, prošle godine, uspjelo da se vrati u svoje domove, a većina njih iz drugih dijelova svojih matičnih država. Ipak i među njima je bilo onih koji su se vraćali pod pritiskom ili u nestabilnu situaciju. Zbog smanjenja broja raspoloživih mjesta za preseljenje, broj izbjeglica preseljenih u treće zemlje pao je za više od 40% i iznosi oko 100.000 ljudi.


****




Dodatne informacije

Izvještaj UNHCR-a Globalni trendovi i paket multimedijalnih materijala dostupni su na http://www.unhcr.org/global-trends-2017-media


1. Izvještavanje o prisilnom raseljavanju – glavne definicije

UNHCR ne koristi izraz ‘migrant’ za ljude koji su prisiljeni da bježe.

Izbjeglica: Osoba koja je pobjegla iz svoje zemlje i kojoj je potrebna ‘međunarodna zaštita’ zbog toga što bi mogla biti izložena riziku od nasilja ili progona ukoliko bi se vratila kući. To se odnosi i na ljude koji bježe od ratova. Termin je utemeljen u međunarodnim pravnim instrumentima, prije svega Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. i pratećem Protokolu iz 1967, kao i Konvenciji Organizacije afričkog jedinstva (OAU) iz 1969. godine. Izbjeglički status se odobrava pojedincima, ili u slučajevima masovnog priljeva, velikom broju ljudi na “prima facie” osnovi. Izbjeglice ne mogu biti vraćene u svoju zemlju porijekla osim isključivo na dobrovoljnoj osnovi.

Tražiltelj azila: Osoba koja je podnijela individualni zahtjev za priznavanje izbjegličkog statusa i čeka na ishod. Tražitelji azila dobivaju ‘međunarodnu zaštitu’ dok traje postupak ispitivanja njihovih zahtjeva i, kao i izbjeglice, ne mogu biti vraćeni u svoje zemlje porijekla osim dobrovoljno.

Interno raseljena osoba:  Interno raseljene osobe su ljudi koji su primorani da napuste svoje domove i rasele se unutar granica vlastite države.

Apatrid: Osoba koja nema nijedno državljanstvo i koja, uslijed toga, ne uživa ljudska prava i nema pristup uslugama kojima imaju one osobe koje posjeduju državljanstvo. Moguće je biti istovremeno i apatrid i izbjeglica.