Hljeb sa ukusom nade

Direktno iz peći: stanovnici Bosanskog Grahova konačno u svom gradu mogu kupiti svjež hljeb

Direktno iz peći: stanovnici Bosanskog Grahova konačno u svom gradu mogu kupiti svjež hljeb

Hljeb koji bračni par povratnika u Bosansko Grahovo nudi kupcima u svojoj pekari ima poseban ukus – ukus nade u bolju budućnost

„Otvaranje pekare puno znači za cijelu zajednicu, a posebno za najmlađe,“ kaže Aleksandra Erceg„Otvaranje pekare puno znači za cijelu zajednicu, a posebno za najmlađe,“ kaže Aleksandra Erceg

Za povratnički hljeb se često kaže da ima sedam kora, ali onaj koji Branka i Miroslav Arežina, mladi par povratnika u Bosansko Grahovo, nude kupcima u svojoj pekari je svjež, topao i ima jedan poseban ukus – ukus nade u bolju budućnost.

Svakog školskog dana, nakon što zvono označi početak velikog odmora ili kraj nastave, ispred pekare Klas u Bosanskom Grahovu se sjate đaci iz obližnje osnovne škole. Razdragani osnovci uz graju nagrnu u pekaru, da bi ubrzo sa zadovoljnim osmjehom na licima izašli iz pekare, noseći topla peciva u rukama. Nakon ove svakodnevne kratke invazije, obično je vrijeme da radnici u pekari započnu pripremu novog tijesta za peciva kojima će popuniti „opustošene“ police.

Ma koliko ovakva scena – djeca koja na velikom odmoru kupuju pecivo u pekari – zvučala uobičajeno, to u Bosanskom Grahovu donedavno nije bio slučaj, i to već dvadesetak godina unazad. Naime, u ovom gradiću od oko 1.000 stanovnika, uglavnom povratnika, nije bilo nijedne pekare sve dok jedan mladi povratnički par prije nekoliko mjeseci nije otvorio pekaru Klas.

Branka i Miroslav Arežina su kao izbjeglice živjeli u Prijedoru. Oboje su godinama radili u pekarstvu, međutim, kako kažu, nisu imali uslove za izgradnju stabilne egzistencije. Idući „trbuhom za kruhom“ na kraju su se vratili u rodni grad, da bi se bavili upravo – proizvodnjom kruha.

Prilika za to im se ukazala zahvaljujući donaciji koju su dobili kroz projekat „Primjena koncepta ljudske sigurnosti u cilju stabilizacije zajednica u Kantonu 10“.

„Donacija nam je omogućila nabavku neophodne pekarske opreme - peći, mješalice, vitrina i pulta, bez kojih ne bismo mogli početi rad,“ kaže Miroslav.

„Na početku je bilo teško, ali opština nam je dosta pomogla. Bilo za šta da smo se obratili, opština je bila uz nas,“ dodaje Branka.

Branka Arežina: „Na početku je bilo teško, ali opština nam je dosta pomogla“Branka Arežina: „Na početku je bilo teško, ali opština nam je dosta pomogla“

I Bogdan Runić, asistent na projektu IOM-a, UN agencije za migracije, naglašava aktivnu ulogu i značajan doprinos lokalnih vlasti. Opština je priskočila u pomoć mladim povratnicima, obezbjedivši prostor u kojem je danas smještena pekara i njegovo renoviranje. I ne samo to: kako je Miroslavova kuća u ratu devastirana i još nije renovirana, opština im je pomogla u pronalasku stana i podržala ih plaćanjem prve tri stanarine.

Građani Bosanskog Grahova konačno u svom gradu mogu svakog dana kupiti svjež hljeb, koji je ranije dopreman iz Drvara i Livna. Iz pekare se svakog dana širi miris svježeg hljeba, kifli, slanaca, pereca, buhtli, pletenica, raznih pita, peciva sa čokoladnim i voćnim preljevima, čemu se najviše raduju djeca.

U pekaru sa sinčićem ulazi Aleksandra Erceg. Mališan se odmah „zalijepio“ za pult u kojem stoje peciva sa čokoladnim preljevom. Aleksandra, povratnica u Drvar koja se udala u Bosansko Grahovo, kaže: „Otvaranje ove pekare je stvarno od velikog značaja za cijelu zajednicu. Sad kad možemo doći i kupiti svježe, toplo pecivo, to stvarno puno znači, posebno za naše najmlađe, koji su – mogu slobodno reći – željni i pice, i kifle, i kroasana, i svega ostalog.“

Otvaranje pekare značilo je i otvaranje dva nova radna mjesta: za Branku i Miroslava ovo predstavlja priliku da zarađuju za život od svog rada i izgrade dostojanstvenu budućnost u svom rodnom gradu.

Svako novo radno mjesto u povratničkim zajednicama ima poseban značaj, a svaka je javna usluga za građane dragocjena. Naročito je to slučaj u gradovima kao što je Bosansko Grahovo u Kantonu 10, jednom od najmanje razvijenih područja u Bosni i Hercegovini.

Osiguranje uslova za bolji život, unapređenje pružanja socijalnih usluga i drugih oblika podrške ugroženim grupama su samo neki od ciljeva projekta „Primjena koncepta ljudske sigurnosti u cilju stabilizacije zajednica u Kantonu 10“ koji zajednički sprovode agencije UNDP, UNHCR, UNICEF i IOM, u partnerstvu sa Vladom Kantona 10, opštinskim vlastima i organizacijama civilnog društva. Projekt finansira UN Fond za ljudsku sigurnost (UN TFHS).